Misija Lusu je neslužbeno inuaugurirana u svibnju 2003 kad se je svećenik nastanio za stalno na još ne prokčenom šumskom proplanku Lusu pored rijeke Zambezi. Trebalo je izgraditi ne samo zgrade za stanovanje nego je trebalo ispočetka započeti evangelizaciju. Područje od 70 km dužine do 120 km širine koje zaprema nova misija imalo je 5 malih katoličkih zajednica daleko po selima (ranije postaje župe Sesheke), no u centru, gdje je trebala nastati nova misija, nije bilo niti Crkve niti katolika.
Nije lako znati koliko ljudi živi na području koje pokriva misija Lusu jer su razasuti po brojnim selima ali se pretpostavlja da ih ima oko 10 000. Stanovništvo je siromašno, nema niti jedne prodavaone a da se ne govori o privredi. Bave se zemljoradnjom i stočarstvom a svake godine se bore za preživljavanje jer je urod kukuruza, te osnovne hrane, slab zbog loših kišnih sezona. Govorni jezik je silozi.
Izazov je preuzela misijska ekipa kojoj sam ja bio načelu po dekretu biskupa u Livingstonu. Počeli smo aktivnosti na dvije fronte: Posjet najbližim selima i ljudima koji su nam bili najbliži s nakanom da ih senzibiliziramo za vjeru i Crkvu. U isto vrijeme gradili smo zgrade za stanovanje nas članova ekipe kao i projekte za pomoć ljudima. Željeli smo naime biti na crti općecrkvenog misijskog iskustva gdje Evanđelje potiče i duhovni i tjelesni razvoj.
Do sada smo uspjeli okupiti zajednicu od oko tridesetak članova. Iako su oni još jako daleko od pravog shvaćanja Crkve, polako uče moliti i pripremaju se na krštenje. Sami su izgradili crkvicu od blata i slame za koju nije trebalo utroška, jedino rad.
Također smo otvorili prodavaonu u kojoj ljudi mogu kupiti najosnovnije potrepštine, osobito brašno u vrijeme gladi. Pored mlina za kukuruz koji već funkcionira, i drugi su projekti u toku a pri kraju je gradnja i prve školske učione u kojoj će djeca moći započeti prvi razred.

Prvu crkvicu u novoj misiji grade sami članovi prve zajednice

Kako misija funkcionira?
Radimo timski i svatko je zadužen za svoje područje. Ekipa ima 6 članova, svećenik je sedmi. Uvijek se dogovaramo o tekućim poslovima i zajednički planiramo. To mi daje dovoljno vremena da se posvetim onome što više spada na svećenika i u isto vrijeme se osjećam da nisam sam jer radimo zajedno. Članovi ekipe su svi domaći ljudi iz mojih prethodnih misijskih postaja i imaju svoje obitelji.

Planovi
U središtu svega treba biti Crkvena zajednica iz koje će proizlaziti sve ostale aktivnosti misije. To nije ni malo laki posao. Od pojedinaca koji su nam se pridružili, možda ne svi iz pravih motiva, treba stvoriti zajednicu vjere koja će rasti u spoznaji vjere i u isto vrijeme biti evangelizatorska. Potrebno je puno strpljenja i molitve da bi se razvili u zajednicu koja će biti sposobna preuzeti svoju Crkvu u svoje ruke i biti vođena Isusovim Duhom. Gradnja solidne crkvene zgrade tek predstoji kad zajednica bude stabilnija.
Na razvojnom planu ima puno potreba. Od škole, klinike, prehrane, socijalnog rada i drugog. Misija želi nastaviti u razvojnom smjeru. No važnije od projekata na dobrobit ljudi jest odgajati ljude za samoprijegor i samopoć. Na tom području želimo posebno raditi s članvima naše Crkvene zajednice.

Boris Dabo