Svečanost krštenja koja se je održala ispod stabla na otvornom jer je njihova crkvica još u to vrijeme bila nedovršena, bila je upečatljiva a on se na kraju slavlja, u ime svih novo krštenika zahvalio svim vjeroučiteljima i svećeniku rekavši kako će mu ovo ostati najljepši dan u životu jer je sad kršćanin.

Prophet Mubita je onaj mladić koji je bio kršten prije dvije godine, ne doduše u samom Lusu nego u selu tridesetak kilometara udaljenom a selo pripada našoj misiji. O njemu smo ranije pisali u jednom od brojeva lista Eni sha. Krstio sam ga zajedno s još dvadesetak osoba  u njegovoj područnoj crkvenoj zajednici u selu Kalobolelwa. Svečanost krštenja koja se je održala ispod stabla na otvornom jer je njihova crkvica još u to vrijeme bila nedovršena, bila je upečatljiva a on se na kraju slavlja, u ime svih novo krštenika zahvalio svim vjeroučiteljima i svećeniku rekavši kako će mu ovo ostati najljepši dan u životu jer je sad kršćanin.
Kad smo ga kasnije u razgovoru upitali što bi želio u životu postići, a imao je tada 19 godina, rekao je da se dvoumi između nekoliko zanimanja: Prvo, rekao je da bi želio biti svećenik jer bi mu to dalo mogućnost da pomaže ljudima da dođu do Boga. Drugo, želio bi biti policajac jer bi time zaštićivao ljude od lopova i kriminalaca. Treće, želio bi biti bolničar jer bi time mogao pomagati bolesnicima.
Danas, nakon dvije godine, ostvarilo mu se je ovo zadnje. Bio je pozvan u Lusu na misijsku postaju i odatle je krenuo na medicinsku praksu u jednu misijsku bolnicu. Ostavši tamo nekoliko mjeseci, pozorno je pratio kako liječnik i drugo medicinsko osoblje ukazuju pomoć bolesnicima. Časna sestra Marijana, koja je tada vodila misijsku bolnicu u Siomi, preporučila ga je kao zauzetog i pouzdanog radnika u davanju osnovne medicinske pomoći lakšim bolesnicima te osobito cijenila njegov ljubazan odnos prema bolesnicima. Tada je s takvom „diplomom“ dobio zadatak da u Lusu vodi malu medicinsku ustanovu ili „Primary Health Care“. Tu je trebalo previjati rane, davati lijekove za lakše slučajeve malarije, gripe, upale, proljeve i slično. Velika mu je želja da, nakon što položi potrebne ispite, krene u školu za bolničara. Time bi mu bila ispunjena barem jedna od onih triju želja.
No, Prophet nije samo medicinska osoba. On i dalje stanuje u misijskom selu u kućici koja je za njega učinjena te se aktivno uključuje u život crkvene zajednice. Kako je on jedan od malo brojnih osoba koja je polazila školu i zna čitati i pisati, idealna je osoba za vjeroučitelja. Tako je on bio onaj koji je vodio grubu katekumena i pripravljao ih za krštenje na Uskrs 2006. Svi su oni imali jako dobro mišljenje o Prophetu jer je bio marljiv i ljubazan vjeroučitelj. Oko sebe je također okupio i grupu djece te, uz igru, poučavao ih vjeronauk i organizirao priredbe koje su djeca izvodila prilikom velikih blagdana i svečanosti.
Stekao je povjerenje i kod odraslih te su ga, iako je bio tek malo prije toga kršten, odabrali da bude predsjednik crkvenog vijeća.
Što će biti sutra s Prophetom, to će se vidjeti. Potrebno je svakako da dobije podršku i unutarnju snagu da napreduje u osobnoj vjeri te onda bude od koristi i svojoj crkvenoj zajednici te bolesnicima. A to hoće li krenuti putem svećeništva ili će osnovati obitelj, neka bude prepušteno njemu i Bogu.
Mi ćemo ga podržati našom molitvom, zar ne?