Zavrsio biskupov pastoralni posjet objim misijama
Jutrosnjom „tihom“ misom crkvi u Lusu zavrsio je biskupov pastoralni pohod misiji Lusu i Njoko i nakon toga je biskup otisao u Livingstone. U subotu je bila prva misa u postaji Katima koja se nalazi na putu prema Lusu. Na dolasku u misijski centar biskupa je docekao pjevacki zbor i jos mnogi vjernici koji su ga pjesmom otpratili u njegovo boraviste. Dezurna grupa zena mu je pripremila veceru. U nedjelju je slijedila raspjevana liturgija te, po prvi puta okad je misije Lusu, odrzala se tijelovska procesija. Poslije mise opet program za sve i zajednicki rucak svih clanova crkve zajedno s biskupom.
Odlazak u novu misiju i najava mog premjestaja
U ponedjeljak je bio odlazak za novu misiju Njoko. Najprije smo vozili autom a onda nakon sat vremena se ukrcali u camac te se prebacili na drugu stranu Zambezija te stigli u misiju Njoko. I tamo je biskup bio docekan pjesmom. Bilo je neocekivao puno ljudi. Neki su pjesacili dva dana iz svog sela da bi stigli u Njoko – njih 35 iz sela Simatapa, nove postaje tek nedavno otvorene u novoj misiji. Nakon sto su ljudi otpjevali svoju dobrodoslicu, otisli su u crkvu a biskup je ostao jos malo u svecenikovoj kuci prije nego je trebao otici i on u crkvu.
Biskup kao da je ostao bez rijeci. Jako se je zacudio onome sto je vidio, sto je vec tamo izgradjeno i kako je vec dosta toga organizirano. „Sad vidim i razumijem“, rekao je biskup, „da je stvarno potrebno da nova misija dobije stalnog svecenika. Fr. Boris, morat cu poslati svecenika da preuzme Lusu kako biste se vi mogli ovdje stalno nastaniti i voditi razvitak nove misije.“
Naime, pred nesto vise od mjesec dana sam biskupa pismom zamolio da me oslobodi duznosti u Lusu kako bih se mogao potpuno posvetiti novoj misiji. Odgovorio je neka se jos strpim godinu dana do novih redjenja druge godine u kolovozu na sto sam ja pristao. Sad kaze, i to je kasnije opet u razgovoru sa mnom potvrdio da ce morati razmjestiti svecenike tako da me netko moze zamijeniti u Lusu. „Vi imate posebno zvanje i darovitost za otvaranje novih misijskih postaja i za pocetnu evangelizaciju“, rekao je biskup i meni osobno i kasnije zupskom vijecu. „U Lusu je vec sve organizirano, zupa je spremna za redoviti pastoralni rad. Vas misijski talenat se mora iskoristiti u novoj misiji. Dakle, neka bude onako kako ste molili. Do konca godine vam saljem zamjenu u Lusu.“
Misa s biskupom u Njoko Malomo je bila vani pored crkve koja se jos gradi. Svi ne bi bili stali zbog gostiju. I tu je bilo lijepo. Ljudi iz okolnih sela su stigli tri dana ranije te se pripremali za liturgiju. Nakon mise je biskup s njima imao sastanak (bez svecenika). Slijedio je rucak za sve. Pribavili su dosta divljaci, namljeli kukuruza za palentu i drugo im nije trebalo. Kuhalo se je na otvorenom u velikim loncima. Nakon sto je biskup s nekoliko mojih bliskih suradnika rucao na terasi svecenikove kuce, opet smo bili ispraceni pjesmom do camca te se pred vecer vratili u Lusu.
O odlasku
„Father, volite li otici ili biste radije ostali u Lusu“, upitao me je gospodin Lubasi jutros dok smo kod ispracaja biskupa razgovarali te sam im govorio o tome sto je biskup rekao o mom premjestaju. „Ja sam misionar i moram otici“ odgovorio sam. Ono sto osjecaji govore je drugotno.
