ponedjeljak, 31. svibanj 2010

Otkrivanje novih sela u novoj misiji
Bio sam nesto bolestan prosli tjedan: infekcija stomaka, kazu, te su mi dali antibiotike i druge lijekove pa je sad evo proslo, hvala Bogu. Bio sam i u Livingstonu na dva dana, obavio ispovijed te se vratio u Lusu. Nisam dugo ostao nego sam pobjegao u Njoko odakle se javljam. U subotu sam otisao s Osmarom i drustvom u selo Kachola na prvi pastoralni posjet s novim autom. Iako je svega trideset kilometara od misije, trebalo je skoro dva sata voznje po pijesku, malo kroz sumu a malo rubom prekrasne ravnice uz rijeku Njoko te su srnice poplasene bjezale u skroviste sume pred iznenadnim prolaznicima. U tom selu je ucitelj, nas stari znanac iz misjijske skole u Lusu, gospodin Nine. Iz Lusu je premjesten u to selo pa sad zajedno radimo da bi u njemu organizirali katolicku zajednicu. Nije bas lako jer su protestanti (New Apostolic Church) vec ranije dosli i otvorili svoju crkvu. No, vjerujemo da mi imamo ponuditi ljudima „pravu stvar“ pa cemo pokusati.
Na srecu, ucitelja smo nasli kod kuce i on nas je jako srdacno primio. Molio je da mu blagoslovimo zenidbu. Naravno da hocemo, nakon sto se potrebne pripreme izvrse. Uz put smo stajali u selima koja su se nanizala uz rijecicu Njoko nastojeci upoznavati ljude i stjecati prijateljstvo. Kad smo govorili da ih zelimo uciti kako moliti Boga, neki su rekli „dobro“ a neki kazu da oni vec „znaju moliti“. „Onda nam bar dodjite u posjete kad mi budemo molili“, govorio sam. Svi su sa smjeskom rekli da hoce sto znaci da barem zele  zadrzati prijateljski odnos.
Zatim smo otisli u selo u kojem je nekoliko dana ranije umro njihov sin u prometnoj nesreci u gradu. I tamo smo molili nakon sto smo im izrazili sucut.

 
Prvo pastoralno putovanje s novim autom
Par tjedana ranije nam je stigao novi auto – jak Toyota Land Cruiser. Taj smo auto kupili donacijama raznih prijatelja medju kojima je i misijski ured u Zagrebu koji je sudjelovao sa 5 tisuca eura. Taj nas auto obvezuje na intenzivni pastorali rad u ovom kraju uzduz rijeke Zambezi i Njoko. To je podrucje nove misije i jos nije evangelizirano s nase strane. Vec smo poceli uspostavljati kontakte u raznim selima. Nasi su evangelizatori vec u neka od njih stigli i dali ljudima do znanja da ce i svecenik doci za njima. Tako smo vec poceli u tri sela u koja ja imam otici s dodatnim timom suradnika. Kako su sela daleka bilo je neophodno potrebno doci do terenskog auta. Sad kad je tu, velika hvala nasim prijateljima za donaciju. Ima mnogo onih koji su sudjelovali da bi se doslo do potrebnih 24 tisuce eura. Sad nas taj auto i ljubav darovatelja obvezuje na rad i to onaj pravi misijski sto cemo mi rado ciniti. Nekad su misionari morali pjesice do udaljenih sela, nama je to sad lakse kad imamo dobar terenac pa nam je puno lakse nego nasim prethodnicima. Neka nas sad oni s neba p omazu svojim zagovorom.