Iznenadjenje uskrsnog jutra: Zene trazile grob Isusov
U jutro uskrsne nedjelje, jos za mraka oko 5 sati probudilo me je pjevanje zena i njihovo bubnjanje. Tko bi to sad mogao biti? Izasao sam van iz kuce i vido grupu zena koje su pjevale „uskrsnuo je, uskrsnuo.“ Nisam ih prepoznao ali sam doznao kasnije da su to bile nase zene iz crkve. Nitko, niti njihovi muzevi nisu znali njihov plan za to rano jutro. Nisu se dugo zadrzale nego su se uspele opet do velikog kriza pored crkve i nastavile s pjevanjem uskrsnih pjesama. Izgledalo je kao da kod moje kuce nisu nasle Isusov grob pa su ga isle traziti na „Kalvariji“. Kasnije su im se pridruzile i druge zene iz okolice a razisle su se o izlasku sunca ono 6.30. Bilo je to ugodno uskrsnje iznenadjenje i taj dan je dobro poceo. Tako se i nastavio.

Raspjevano i radosno u Katimi
Misu sam slavio u postaji Katima gdje sam nasao crkvu punu i vrlo raspjevanu. Zahvalio sam im na kraju rekavsi da nije to samo pjevanje i popratni ples nego da je bila vidljiva suzivljenost s radoscu Uskrsa. Njihova pjesma je sve vise rasprsivala mrak nakupljen i dozivljavan u nama  u proteklom vremenu korizme. Uskrsli Isus je bio na djelu u nama i donio nam ohrabrenje i za to mu velika hvala. Nakon mise mi je dosla jedna djevojka srednjoskolka i govorila mi je o svojim problemima te molila neka za nju molim. Osjetio sam da joj je bila potreba pomoc Uskrsloga. Tada sam pozvao neke od prisutnih koji su se zadrzali nakon mise te smo usli u crkvu. Rekao sam im da cemo sad moliti za Reginu. Ona je sjela na klupu i mi oko nje. Kad sam polozio ruke na njenu glavu, a ostali molitveno ispruzili prema njoj ruku te zapoco molitvu uskrslom Isusu za ovu djevojku, ona je pocela padati. Morao sam ju rukama zadrzavati da ne udari glavom o tlo i tako je to potrajalo neko vrijeme dok nisam dao znak jednoj zeni da ju dodje prihvatiti. Zena ju je primila u krilo a djevojka je plakala dok se nije kasnije smirila te otisla mirna. Pozvao sam prisutne da nastave za nju moliti a i ja sam obecao molitvu a vjerujem da ce i neki koji ovo procitaju takodjer za nju moliti. Tako smo vidjeli uskrslog Gospodina na djelu u toj djevojci Regini. Ona je bez roditelja, zivi sa svojom starijom bracom i nalazi se na popisu onih ucenika koje misija pomaze u skolovanju.
Nakon toga smo rucali kao i obicno sjedivsi na klupicama u crkvi nakon cega sam se ja sa svojom pratnjom vratio u Lusu, pripremio kokos za veceru koju smo onda blagovali zajedno s prijateljima ovdje. Tako je prosao dan Uskrsa. Da dan bude potpuniji primio sam nekoliko telefonskih poziva iz Hrvatske s uskrsnjim cestitkama na cemu zahvljujem.
Zajednica u postaji Katima, 35 km od Lusu, znatno je porasla u posljednjih nekoliko godina i jos uvijek raste, naravno ne bez pojedinacnih problema osobito u njihovim medjusobnim odnosima. Za Veliki petak su imali veliki krizni put po njihovom mjestu. Kazu da su ih mnogi mjestani slijedili i promatrali sto se dogadja dok su postaje kriznog puta bile dramatizirane. Na kraju kod raspeca (dvanesta postaja), kazu da je bila velika grupa promatraca (kao ono na pravoj Kalvariji). „Isus“ je ipak dobro prosao bez ozljeda iako je bio udaran.

U Lusu
U Lusu je Uskrs bio lijep s krstenjima u uskrsnoj noci. Krstenja nije bilo puno jer neke grupe jos nisu zavrsile s pripravom. Pored male djece bila su i dvojica mladica: Charles i Danijel. Njih smo posebno rado prihvatili te im dali podrsku jer oni zive u selu u kojem su oni jedini krsteni pa im nece biti lako nastaviti bez potpore okoline. Iz istog sela smo primili i jedan bracni par medju katekumene, gospodin i gospodja Katwala, obracenici iz zajednice Svjedoka Jehove. U stvari ovdje u Lusu nemamo niti jednu osobu (osim male djece) koja su svoju vjeru primila od roditelja te nastavila rasti normalnim vjernickim putem. Zato novokrstenicima nije lako rasti u vjeri u nevjernickom okruzenju svog sela. Potrebna im je podrska Crkvene zajednice i druzenje oko crkve kako bi im to bila podrska.

U Njoko

Katekist osmar me izvjestio da su i u Njoko imali Uskrs prema svojim mogucnostima i da je bilo lijepo. "Imali smo", kaze, " procesiju s poalminim granama od sela Likukela prema crkvi. Na Veliki petak smo imali krizni put opet od istog sela prema crkvi (oko 2 km) s na Uskrsnu noc smo takdjer bili okupljeni i slavili uskrsnuce."   

Ponovno k dnevnom poslu
 Sad kad je sve proslo, ponovno smo spremni za izazove. Shadrik ce u potragu za rezervnim djelovima naseg starog kamiona „Bedforda“ jer kamion treba dovesti gradjevni materijal za ambulantu u Njoko i za skolu u Lusu. Djelove nije lako naci, treba ih traziti po olupinama takvih kamiona a njih treba pronaci po raznim garazama u gradu. Prije toga ce se, zajedno s Thomasom sastati sa grupom vjeroucitelja ovdje u Lusu. Paralelono s tim ima servisirati auto i mlin. Na mene je spalo da ovog jutra uskrsnog ponedjeljka cim brze ispisem ovaj izvjestaj i ako bude interneta posaljem pa da se onda uhvatim drugih stvari.

Svim nasim parijatejima zelim sretan Uskrs te obecavam i ocekujem molitve za sto blizu suradnju s Uskrslim Gospodinom.