„Nemojte poubijatai sve zmije tamo“, kaze mi telefonom Zvonko iz Lusake nakon sto je procitao nedavne price iz Lusu. „Ne brini, ostavit cemo nekoliko i za tebe“, odgovorio sam.

Dan prije badnjaka smo otisli u Njoko da bismo pregledali novu cestu koju su ljudi probili kroz sumu da bi se u kisnoj sezoni lakse doslo do mjesta prelaska rijeke prema misiji Njoko Malomo. Ljudima koji su taj zadatak izvrsili se je zurilo da cestu odobrimo kakao bi dobili dogovoreni novac da kupe hranu za Bozic pa smo mi zato otrgnuli dio vremena da im tu zelju ispunimo. Veseli oni, veseli i mi zbog nove sumske ceste.  Veseli ce biti i ljudi u crkvi u Lusu jer smo im uz put prebacili dvije koze koje su kupili u Njoko. One ce biti glavna hrana na gozbi koju Crkva u Lusu priprema za zajednicki bozicni rucak. Bit ce, koliko cujem, jos i druge hrane: jest ce palentu i rizu, mislim da ce kupiti i kiselog mlijeka a za one koji ne jedu koze, kupit ce nekoliko kokosi. Koze ce biti spremljene prema „maminom receptu“: na gulas. Meso isjeckano na komade stavi se u veliki lonac, kuha dok voda ne iskuha, zatim se malo przi na ulju (ako ga ima), pa se podijeva vodom. Kad je pri kraju kuhanja onda se doda malo luka i rajcice ako toga ima, ako ne moze i bez toga, malo soli i to je to.

Vesela su bila i djeca  koja su pecala ribu na jezeru jer su nam prodali ribe i time ce kupiti hranu koja im treba za Bozic a i mi smo bili veseli jer smo nasli svjeze ribe. Na povratku nisam odolio a da ne stanemo i slikamo se na prekrasnoj rascvaloj ravnici uz cestu pored rijeke. Jedino crvenog „bozicnog cvijeta“ nije bilo. Razlog je sto ima premalo kise za ovo doba godine. Mozda cemo ga vidjeti nakon Bozica!
„Thomas, vidis kako imam dobre ljude u misijskom selu. Kad se medju njima pojavi spor i kad zaprijeti da ce nam pokvariti Bozic, oni se uspiju pomiriti i opet zive kao da nicega nije bilo.“ Izgledalo je dosta napeto. Zamolio sam novog katekista Thomasa da posreduje i on je to vjesto s njima rijesio, hvala Bogu, opet su veseli.

U crkvi u Njoko Malomo cujem da su ljudi narucili kod lovaca dvije srne za bozicno slavlje. Oni ce svi doci na badnjak popodne da bi proslavili ponocku, spavat ce kod svoje slamnate crkve u izgradnji te sutra dan imati bozicnu sluzbu Bozju koju ce predvoditi katekist Osmar i Gaby.

U selu Kalobolelwa, gdje cu i ja proslaviti Bozicni dan, molili su neka ono crkveno vjencanje bude bas na Bozic jer da je to mladencima osobito vazno. Pristao sam iako sam pokusavao objasniti neka to ne spajaju. No, ako je dobro njima onda ce biti dobro i meni, zasto ne?

Ovdje u Lusu svaki dan u popodnevnim satima cujem bubnjeve, to pjevaci i mladi vjezbaju svoj bozicni program. Ispovijedi smo obavili, dosta je ljudi doslo. Tako mi izgledas da ce ovaj Bozic biti lijep.
Bit ce lijep nama a drugima? 

Zelim sretan i blagoslovljen Bozic svim nasim prijateljima, osobito onima koji prate ove kratke crtice iz zivota misije Lusu i Njoko Malomo. 

Mir i Bozji blagoslov svima, osobito mami.