Subota, 25. Srpanj, 2009
Isus hrani mnostvo Rijecju i kruhom
Osvrt misionara na sedamnaestu nedjelju kroz godinu
Nas gospodin Isus, kako nam sutrasnje evandjelje sedamnaeste nedjelje kroz godinu govori, hranio je svoje slusace duhovnom hranom svoje Rijeci a nije propustio misliti i na njihove tjelesne potrebe. On je lijecio i njihove tjelesne bolesti i tjelesnu glad. Time nam je pokazao primjer da on zeli i moze hraniti covjeka u njegovoj cjelosti (Iv 6.1-15).
Misionari su u privilegirnom polozaju da se ta dvojaka hrana providi novim Isusovim ucenicima u misijskim zemljama. Oni se trude mlade krscanske zajednice hraniti Bozjom Rijeci te da im takodjer pomognu u rjesavanju i njihovih tjelesnih potreba. 
I jedna i druga hrana nije „zabadava“, do nje treba doci zalaganjem i zjadnickim radom. Usprkos zalaganja, ta hrana ostaje Bozji dar. Da bi misionar mogao biti vjerodostojan djelitelj duhovne hrane, mora se sam njom svakodnevno hraniti te ukljuciti i druge da ga svojom molitvom i duhovnom snagom obdaruju i jacaju. Zato su potrebne molitve za misionare i one koji s njim rade na misijskom polju.
Za onu materijalnu hranu to isto vrijedi. Misionar ce moci odgovoriti na potrebe svojih zajednica i sire ukoliko je uspio u taj posao ukljuciti Isusove ucenike koji su u mogucnosti da materijalno pomognu. Oni tako postaju misionari „iz daljine“. Svojim misijskim radom u kraju u kojem zive, oni su suradnici misionara te po njemu oni ostvaruju svoje misijsko poslanje: molitvom i drugom misijskom animacijom. Po njima je katolicka Crkva „mreza“ koja povezuje one „ovdje“ i one „tamo“ u jedinstvo Isusovih ucenika do „krajeva svijeta“.
Bilo bi nemoguce nabrojiti sve one koji su se do sada molitvom i materijalnim pomaganjima, bilo novcanim, bilo slanjem paketa, ukljucili u razne misijske projekte i potrebe s kojima sam se u posljednjih 26 godina misionarskog rada susretao. Kad bi ih poceo nabrajati, sigurno bih nekoga nehotice ispustio. No oni to i ne ocekuju. Njima je dovoljno da je to „zapisano“ na nebesima a neki zele namjerno ostati anonimni.
Brat Ilija Dilber: trajni misionar
Ipak zelim spomenuti misionara koji vise nije tijelom na misijskom polju Afrike ali je u dusi i dalje ostao misionar, vjeran svom misijskom pozivu kojeg sad ostvaruje kao misionar – povratnik.
Casnog brata Iliju Dilber,SJ, susreo sam davne 1983 u Lusaki na dan svog prvog dolaska u Zambiju. On je u to vrijeme zivio u kuci isusovackog novicijata. O njegovom misionarskom radu i djelovanju sam vise saznao tek kasnijih godina kad sam ga znao vidjati na gradilistima novih crkava u Zambiji te prosirenju bogoslovskog sjemenita sveti Dominik u Lusaki. On je imao ekipu graditelja koji nisu bili samo njegovi graditelji nego im je on bio i otac i brat.
Otkrio sam da je gradjenje crkvene infrastrukture njegova specijalnost kao misionara.  Ono sto tada nisam znao nego sam otkrio kasnije je to da Ilija nije bio samo graditelj nego je bio i uspjesan misijski animator. Pretpostavljam sada da je za dosta od crkava i crkvenih zgrada koje je gradio, pribavio i novcana sredstva preko mreze svojih misijskih suradnika. Kad se je zbog bolesti morao vratiti u Domovinu, brat Ilija je nastavio svoj misionarski rad na drugi nacin. Kad sam ga u Zagrebu na Fratrovcu posjetio u domu za starije isusovce te njegovog brata Stjepana, SJ u Palmoticevoj, vidio sam da oni ne radi sami nego da imaju organiziranu aktivnost isusovackih prijatelja misija i misijskih dobrotvora. Medju tim aktivnostima je i vjestina sakupljnja i pakiranja postanskih maraka ciji prihod je namijenjen misijama.
Brat Ilija u Lusu  
Brat Ilija Dilber SJ je znacajan dobrotvor i nase misije. Otkad se je ukljucio, nije bilo projekta u misiji Lusu u koji se on nije ukljucio. Neke projekte je finacnirao kompletno, od pocetka do kraja. Kad je doslo do potrebe gradnje zupne crkve na misiji, Ilija je sudjelovao sa 20 tisuca dolara i time nam znacajno ublazio iznenadnu nepogodu u promjeni zambijske valute.  U novoj misiji Njoko Malomo, Ilija je u toku financiranja znacajnog projekta – ambulante a obecaje pomoc i za jos neke druge objekte.
No, Ilija je proveo dovoljno vremena u Africi da bi znao kako je potrebno imati „stroga pravila“ u koristenju njegove financijske pomoci. On mora biti redovito izvjestavan o napretku projekta, primiti fotografije objekta kako bi na vrijeme mogao izvjestito svoje suradnike. Posteno!
Brat Ilija Dilber, brat Stjepan Dilber i Hrvatska provincija druzbe Isusove su dio globalne Druzbe Isusove koja ima duboke misionarske korijene. Isusovci su bili oni koji su osamdesetih godina devetnaaestoga stoljeca ulagali svoje zivote da bi Rijec Bozja prodrla medju plemena sjeverno od Zambezija u Barotseland. Jedan od njih je bio i brat Luis de Vylder koji je svoj zemaljsksi zivot ostavio tu u brzacima Zambezija na mjestu gdje je 120 godina kasnije nastala misija Lusu. Nije onda ni cudo da su se Isusovci u Hrvatskoj, preko svojeg misionara Ilije ukljucili u nastavak evangeliziranja uz rijeku Zambezi.
Preko brace Ilije i Stjepana  neka bude podrska i zahvala svima koji na bilo koji nacin sudjeluju u radu nasih misionara diljem svijeta. Preko njih Isus nastavlja hraniti svijet svojom Rijecju i kruhom.

Boris Dabo,FD
Misija Lusu, Zambija