Izgradimo crkvu u Zambiji
Ne bi se trebalo cuditi misijskoj velikodusnosti Crkve u Bosni i Hercegovini koja je usprkos znanim teskocama u obnovi svoje zemlje uspjela sakupiti znatna sredstva za izgradnju zupne crkve u novoj misiji Lusu u biskupiji Livingstone u Zambiji. Ovih su mi dana don Tomo Knezevic i sestra Fidelis Lucic iz Misijske sredisnjice u Sarajevu javili da su poslali konacnu svotu sakupljenog novca za projekt „Izgradimo crkvu u Zambiji“. Tako je na racun misije Lusu stiglo ukupno 47.846,98 USD.
Kazem, ne bi se trebalo cuditi toj velikodusnosti i misijskoj svjesti Crkve u Bosni i Hercegovini znajuci da je u ranijim godinama Sarajevo bilo srediste misijskog ureda za Crkvu  u Hrvata te sam preko Sarajeva, prije 25 godina, kao fidei donum misionar iz krcke biskupije bio upucen u Zambiju u biskupiju Livingstone u kojoj se, Bogu hvala i dalje nalazim. Zato je ocito misijska svijest o pomoci onima koji su potrebni tu duboko ukorijenjena.
Bozji su pozivi razliciti pa tako i oni misijski. Misionar se prilagodjuje potrebama na terenu i radi ono sto je potrebno i ono na sto je pozvan. Biskupija Livingstone u Zambiji ima najmanje katolika u cijeloj drzavi – manje od 20 posto - pa zato ima velikih prostranstava bez gotovo ikakve prisutnosti katolicke Crkve. Potrebno je utvrdjivati u vjeri vec postojece zajednice a takodjer je potrebno osnivati nove osobito u onim krajevima gdje ih jos nema. Tako sam 2003 zavrsio osnivanje misije u Shangobmo, daleko na granici s Angolom te, predavsi je biskupu na redovito upravljanje, dobio od njega dekret da osnujem novu misiju u Lusu.
Dosavsi ovdje u buducu novu misiju vidio sam da tu nema ne samo katolicke zajednice nego nema niti jednog katolika. Prekrasni krajolik uz rijeku Zambezi nastanjen je bio samo rastrkanim selima bez nekog glavnijeg sredista. Djeca nisu isla u skolu jer je bila predaleko a bolesnici su trebali pjesaciti do 40 km udaljene bolnice u gradicu Sesheke.
Pravi izazov za misionara! Misijska postaja se ponekad osniva ne zato sto tu ima puno katolika nego zato sto ih nema. U ima Bozje okupio sam ekipu suradnika iz mojih prethodnih postaja te poceo kontaktirati najprije lokalne poglavice u namjeri da dobijem dozvolu za osnivanje misijske postaje u tom brdovitom predjelu uz rijeku Zambezi, pokraj brzaca Lusu.
“A sto je to misija?“ pitali su me kad sam u hladovini velikog stabla u selu okupljenom narodu i njihovim poglavicama trebao objasniti razlog svog dolaska u njihov kraj. „Katolicka Crkva? Nismo culi da i takva crkva postoji.“
„A kako cemo znati da to sto govoris je istina i da nas neces prevariti kao i oni drugi bjelci...?“
Kad su poglavice dale nacelni pristanak, poceli smo bolje upoznavati teren, kretanje ljudi te procjenili na kojem mjestu bi bilo pogodno osnovati misijski centar. Bili su to dani izvidjanja, hodanja, susreta i razgovora te nocenja pod satorom uz oprez pred slonovima, vodenim konjima, krokodilima i drugim zivotinjama koje su se tuda slobodno kretale. Nisam jednom do koze prokisao dok se prolom oblaka srucio nad satorom te nakon proloma pokusao susiti pokrivace da bi ih opet brzo unio jer je dolazio novi kisni oblak. Pogodna okolnost je u svemu tome bila ta sto sam poznavao jezik silozi kojim su ljudi u tom kraju govorili pa je snalazenje bilo olaksano.
Konacno je dosao pristanak iz kraljevskog dvora i dobivena je dozvola za osnivanje misijske postaje. Odmah smo poceli s pocetnom evangelizacijom. Misijski djelatnici su bili i prvi evangelizatori. Okupljali smo se nedjeljom na molitvu te odlazili po selima pozivati ljude da nam se pridruze ili da barem dodju vidjeti kako molimo. Tako je nastala prva zajednica vjernika.  Ubrzo je sagrdjena i prva crkvica od slame u kojoj smo proslavili Uskrs 2004. Bog nas je i dalje blagoslivljao misijkim zanosom i voljom za rad a „prijatelji misije Lusu“ su bili aktivni u prikupljanju sredstava pa smo tokom slijedecih godina mogli ovdasnjim ljudima pomoci da dodju do dobre ambulante, skole, mlina za kukuruz te ih okupiti oko misije koja je tako postala glavni centar. U isto vrijeme je nasa zajednica rasla pa smo dvije godine nakon pocetka imali prva krstenja. Misija Lusu je postala poznata na siroko i u nju ljudi rado svracaju. Trebalo je poceti misliti na solidnu i trajnu crkvenu zgradu cime bi misija postala kompletirana.
Radove smo poceli 2007 uz pomoc anonimnog dobrotvora iz Hrvatske. U tom periodu je Crkva iz Bosne i Hercegovine stupila na scenu. Svecenik sarajevske biskupije, don Sladjan Cosic koji je u to vrijeme obnasao sluzbu tajnika nuncijature u Lusaki upoznao je svoje prijatelje – Crkvene duznosnike u Bosni i Hercegovini o ovom projektu. Tada su biskupi prihvatili i svesrdno poduprli ideju „Izgradimo crkvu u Zambiji“ te preko Misijske sredisnjice organizirali akciju. „Katolicki tjednik“ je bio medijski pokrovitelj. Buduci da je akcija dobro tekla ovdje smo mogli planirati radove tako da ucinimo vise i ljepse nego sto je bilo planirano. Tako je crkva svetog Josipa radnika vec sada prije svog dovrsenja smatrana jednom od najljepsih, ako ne i najljepsa crkva u biskupiji. Ljudi u misiji, i ne samo katolici su na nju ponosni i o njoj pricaju.
Zato u ime sviju nas u misiju Lusu srdacno zahvaljujem svim darovateljima. Oni su ugradili svoj doprinos u buducnost ove misije koja se i dalje razvija. Takodjer molim da nas nastave pratiti svojim molitvama da se ova mlada vjera u novoj crkvi utvrdi i prenosi na pokoljenja. „Budite mi svjedoci“ nam jest i ostaje trajan izazov. 
Lista darovatelja prema biskupijama:

1. VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA
Vrhbosanska nadbiskupija preko župa i uz angažiranje kardinala, dijecezanskog ravnatelja PMD, župnika i kapelana te časnih sestara skupila je iznos od: 27.508,95 KM.
 
2. BISKUPSKI ORDINARIJAT MOSTAR
 Hercegovačke biskupije, to jest Mostarsko-Duvanjska i Trebinjsko-Mrkanska, uz angažiranje biskupa, dijecezanskog ravnatelja PMD, župnika, kapelana i časnih sestara skupila je iznos od: 10.328,00 KM.
 
3. BISKUPSKI ORDINARIJAT BANJA LUKA
Mala i porušena Banjolučka biskupija uz angažiranje biskupa, dijecezanskog ravantelja PMD, župnika i sestra prikupila je iznos od: 15.447,40 KM.
Svim sudinicima akcije srdacan: LU ITUMEZI HAHULU HULU – Hvala puno, puno…