Misionar Boris Dabo rođen je 7. 9. 1952 u Novalji na Pagu. Osnovnu školu polazio je u rodnom mjestu da bi se nakon završeka odlučio za svećeničko zvanje i krenuo u sjemenište u Pazin. Bogoslovske nauke završio je Rijeci i diplomirao teologiju u Zagrebu a diplomsku rdnju o apostolatu i katehezi radio je kod profesora Milana Šimunovića na Rijeci.
Za svećenika krčke biskupije zaređen je 1979. Tri godine bio je na slžbi duhovnog pomoćnika u Malom Lošinju. Tada je na vlastitu molbu, a s odobrenjem krčkog biskupa Karmela zayinovića, otišao u Dublin na misijsku pripravu i učenje engleskog jezika kako bi mogao raditi kao misionar u Zambiji.
2. srpnja 1983 stupa prvi put na afričko tlo i to je bio početak njegove misionarske avanture koja još nije završena.
Poslan je odmah na učenje jezika koji će mu služiti u misionarskom radu a to je jezik Silozi jer će raditi s ljudima iz Lozi plemena koji su dio zajednice plemena Bantu.
1994 poslan je na prvu službu u mjestu Sichili gdje ostaje 10 godina. Tamo mu se pridružuju hrvatski misionari Franjo Markić i Ivica Kordić te zajednički rade na velikim prostranstvima te misije pokrivajući više od trideset već rasnije osnovanih katoličih zajednica te na otvaranju novih.
1993. premješten je u središte biskupije - grad Livingstone da bi tamo opet obavljao župničku službu i bio povjerenik za razvoj siromašnih.
No, misionarsko srce tjera ga opet na udaljena i nerazvijena prostranstva te se prijavljuje biskupu Livingstona da osnuje novi centar – misijsku postaju Svetog Leopolda Mandića. Tako nastaje misija Shangombo koja je smještena na granici s Angolom. Na toj je misiji razvio duhovne i razvojne aktivnosti za pomoć stanovništvu te je zajedno s njima podnio opasnosti građanskog rata u susjednoj Angoli. Mnogi su bježali ali je on zajedno ljudima izdržao dok se rat nije smirio.
Sada kad je Shangombo Mission već prilično na svojim nogama i kad je već spreman da bi ga domaći kler mogao preuzeti, misionar Boris se opet biskupu iste biskupije prijavljuje da ode i osnuje još jednu misiju – Lusu Mission na kojem projektu sada radi i animira suradnike.
Trenutno se nalazi na dvomjesečnom odmoru kod roditelja u Novalji.
Kako sam otišao u misije?
Pa tom putu se i ja sam pomalo čudim, nekako me nadilazi. Po tome znam da je to Božji poziv.
Prve tragove tog puta mogu slijediti još iz školskih dana kad sam se oduševljavao Isusom Kristom i zamišljo sebe kao jednog od učenika koji zajedno s Njim hoda i od njega uči. Tada sam ga počeo zamišljati negdje u Africi kako se trudi da živi i isto radi među crncima. Tada mi je postalo logično da ga i ja tamo slijedim i eto smo već tamo 19 godina a ono što tamo radimo nije još završeno. Ne zam kad će biti, to ću već nekako otkriti.

Praktički to je slijedilo ovako:
U trećem razredu gimnazije tu sam tajnu povjerio župniku Barbišu. Tada me je on uputio na biskupa. Biskup je rekao da je to zanimljiva ideja ali neka se strpim i kad postanem svećenik neka prije budem na službi u krčkoj biskuiji pa ćemo onda vidjeti. To je bio mudar odgovor, iako je meni to izgledalo predaleko. Tada se je 1992, nakon trogodišnjeg službovanja u Malom Lišinju, to počelo ostvarivati. Biskup je dao dozvolu, Misijska centrala me je povezala s biskupom u biskupiji Livingstone u Zambiji, potpisan je ugovor izmedju dviju biskupija o posudbi svećenika i tako sam ja postao misionar «Fidei donum» i trogodišnji ugovori se potpisuju od tada do danas.